Ulogujte seRegistrujte se
 

Rivalstvo i ljubomora

Rivalstvo i ljubomora

Piše: mr. sc. Mirjana Šprajc Bilen, psihologinja - psihoterapeutkinja Klinika za dje?je bolesti Zagreb

Braca ili sestre važne su osobe koje uveliko uticu na celokupni razvoj licnosti, posebno u detinjstvu. Karakterne osobine kao što su razumijevanje i tolerancija ili agresivnost i stalna ljubomora, inat, povlacenje od odgovornosti, stje?u se u obitelji i u odnosima s bra?om i sestrama. One ostaju trajne i u odrasloj dobi, utje?u na prilago?ivanje i uspješnost u društvenom i privatnom životu. Važno je istaknuti da se te osobine ?esto prenose dalje s generacije na generaciju.

Odnos bra?e i sestara u društvu se ponekad idealizira, gotovo se smatra svetim. Tako se npr. vjernici obra?aju jedni drugima s: bra?o i sestre, što sugerira duboku duhovnu povezanost, lojalnost i požrtvovnost koja ne priznaje neprijateljstva i sukobe. Me?utim, u svakodnevnom životu u obitelji odnosi me?u bra?om i sestrama ?esto su mnogo složeniji i daleko su od idealnih. Za bratske je odnose karakteristi?no to što predstavljaju kombinaciju suprotnih osje?aja: snažnih osje?aja privrženosti i povezanosti, ali isto tako snažnih suprotnih osje?aja (agresivnosti). Ta ambivalencija, ina?e prisutna i u drugim me?uljudskim odnosima, ja?e je naglašena u bra?e i sestara. To je jedan od razloga zašto taj odnos može biti pun ljubavi i pažnje, ali i krajnje neprijateljski, optere?en rivalstvom. Bratsko rivalstvo opisano je ve? u Bibliji, u odnosu Kaina koji je ubio brata Abela, svog rivala. Zato se veoma naglašeno rivalstvo me?u djecom naziva Kainovim kompleksom. Sli?no je i u Kuranu, u pri?i o poslaniku Jusufu ?ija su bra?a odlu?ila baciti ga u bunar jer je bio o?ev miljenik. Sve to pokazuje da je spoznaja o složenosti tih odnosa odavno prisutna, ali nas upu?uje i na nedoumice djece i roditelja u svakodnevnom životu kad se na?u suo?eni sa silinom neo?ekivanih suprotnih osje?aja, rivalstvom i ljubomorom koje nije uvijek lako razumjeti.

Rivalstvo se može shvatiti i kao konkurencija (borba) za prvo mjesto u pažnji i ljubavi majke i oca, odnosno neke druge osobe iz djetetove okoline. Ljubomora je potreba za isklju?ivim posjedovanjem onog koga se voli (npr. majke), ali i agresija prema rivalu (novoro?enom djetetu), ali i prema majci (onoj koju se voli). Roditelji se naj?eš?e tuže na agresiju prema bra?i. Agresija djeteta u osnovi je upravljena više prema roditeljima, ali je dijete ne usmjerava toliko prema roditeljima ve? više prema bratu ili sestri u strahu da ne izgubi roditeljsku ljubav.

Rivalstvo i ljubomora

Rivalstvo i ljubomora ponekad su potaknuti neprimjerenim o?ekivanjima roditelja. Nemali broj roditelja ima nerealno visoka o?ekivanja. Zbog razli?itih razloga (sami su roditelji bili jedinci, slagali su se s bra?om ili su pak jako patili zbog bra?e pa djecu žele od toga zaštititi) roditelji o?ekuju da se djeca u potpunosti me?usobno prihva?aju i vole. Ne toleriraju ?ak ni nesporazume, a kamoli sukobe. ?esto i onda kad su sami agresivni u rješavanju vlastitih nesporazuma i to pred djecom, roditelji o?ekuju da se djeca ne sva?aju, da starija djeca bez pogovora ?uvaju mla?u, i uvijek kada je to potrebno, ili da se stalno s njima igraju i sl.

Neki roditelji u dobroj namjeri zanemaruju mla?u djecu kako bi se više posvetili starijima i teško prihva?aju da je dijete unato? tome ljubomorno jer smatraju kako svojim ponašanjem spre?avaju ljubomoru djeteta i ne vide razloge za takve dje?je osje?aje. A osje?aji, svi znamo, ?esto dolaze bez nama jasnih i prepoznatljivih razloga. Kako bismo pomogli djeci u prilago?ivanju na bra?u i sestre, najprije je potrebno razumjeti i prihvatiti sve ono što dijete proživljava u odnosu prema bra?i i sestrama, ve? od njihova ro?enja.

Kako dijete doživljava ro?enje brata ili sestre

Dijete je prije svega uplašeno i boji se gubitka roditeljske ljubavi i pažnje. To je razumljivo jer novoro?eno dijete samom svojom prisutnoš?u ugrožava postoje?i jedinstveni odnos ljubavi s roditeljima, posebno majkom. To izaziva nesigurnost i strah od odbacivanja koji je uvijek prisutan kao osnovna latentna ljudska strepnja. Kako dijete razmišlja u toj situaciji, pokazuje ?etverogodišnjak koji dolazi u rodilište vidjeti seku i komentira: "Seka je zgodna, ali gdje su seki mama i tata? Ja svoju mamu i svoga tatu nikome ne dam". Takva je reakcija razumljiva jer svako dijete želi potpunu roditeljsku ljubav i pažnju pa kad prijeti gubitak te pažnje, dijete postaje uznemireno. U ovom primjeru, kao i u ve?ine djece, odnos s novoro?enim djetetom je ambivalentan, dijete pokazuje i pozitivne i negativne reakcije.

Važno je razumjeti i prihvatiti dijete koje dolaskom novoro?en?eta postaje rastrgano izme?u dva osje?aja: s jedne strane ljubavi, a s druge ljutnje i agresije prema roditeljima i prema djetetu. Pritom dijete osje?a krivnju i zato sebe smatra lošim i bezvrijednim.

Što sve utje?e na prilago?ivanje na brata ili sestru? Zašto se neka djeca teže prilago?uju?

O ?emu to ovisi?

Prilago?ivanje je odre?eno osobinama djeteta, ali i odnosom djeteta i roditelja kao i odnosima svih ?lanova obitelji i obiteljskom, emocionalnom klimom.

Temperament djeteta

Roditelj se treba pripremiti na ?injenicu da se djeca ro?enjem razlikuju po svom temperamentu. Tri su osnovne komponente temperamenta (intenzitet emocija, razina aktivnosti i socijabilnost). Neka su djeca snažnog temperamenta, zahtjevna, dominantna, snažne volje, druga su po svojoj prirodi poslušna, dobra ili tjeskobna i razdražljiva. Nemirna, impulzivna, djeca snažnih emocija teže se slažu s bra?om, pogotovo ako su oba djeteta takva. Za razvoj li?nosti djeteta uz temperament važan je karakter koji je odre?en i naslije?enim osobinama temperamenta, ali i na?inom na koji roditelji i obitelj odgajaju dijete.

Dob

Manja djeca, posebno mla?a od 18 mjeseci teže se prilago?uju. Majka im je još toliko potrebna da nemaju sposobnost prihva?anja novog djeteta. Starija djeca od nekoliko godina lakše ?e se prilagoditi osim ako do tada nisu bili središte svijeta ili ako do ro?enja drugog djeteta nisu razvili zadovoljavaju?i emocionalni odnos s majkom.

Starija su djeca emocionalno, socijalno i intelektualno zrelija i mogu osjetiti empatiju i razumjeti perspektivu druge osobe. Ona mogu pomagati oko novoro?en?eta i baviti se i drugim aktivnostima i izvan obitelji, što im tako?er olakšava prilagodbu. Reakcije starijeg djeteta o?ituju se poslije kada mali rival po?inje u ku?i osvajati sve više prostora, kada prohoda, progovori i po?inje se praviti važnim. Stariji nastoji zadržati svoj položaj pa ako ne uspije pokazuje otvorenu agresivnost ili se povu?e u sebe i razmišlja o osveti. Poslije se pojavljuje kompeticija (suparništvo, natjecanje) sa željom da se bude bolji i zasjeni rivala, ?esto u nekoj potpuno razli?itoj domeni od brata ili sestre. Neka djeca pokazuju svoju superiornost zaštitni?kim odnosom ili prenaglašenom pomo?i majci, posebno oko djeteta, pri ?emu su ponekad autoritativni i agresivni. Dobro je znati da ona djeca koja u po?etku ja?e reagiraju otporom i negodovanjem, poslije se brže prilago?uju od povu?ene djeca koja ne pokazuju vanjske reakcije.

Odnosi roditelj - dijete

Razli?ito postupanje roditelja prema djeci u dobroj mjeri otežava prihva?anje novopridošlog djeteta. To posebno poga?a djecu predškolske dobi. Istraživanja pokazuju da se majke sli?no ponašanju prema djeci u istoj dobi, ali kad je rije? o starijoj djeci, zahtijevaju ve?u zrelost pa i malo dijete tada postaje veliko. Naj?eš?e o?ekuju da, kao stariji i pametniji, popuste i ponašaju se zrelije, a da se pritom ne ljute i da nisu tužni ni razo?arani zbog svoga novoga nepovoljnog položaja. To je preveliko o?ekivanje koje dijete redovito ne može ispuniti bez posljedica. Roditelj ?esto nije toga svjestan, a još manje je spreman prihvatiti patnju koju doživljava starije dijete u toj situaciji. Za usporedbu možemo zamišljati kako bi se osje?ala majka kad bi otac doveo drugu ženu i o?ekivao od nje da bude strpljiva, i ne bude ljubomorna dok promatra njihove nježnosti koje su do tada bile samo njoj namijenjene.

Osmogodišnjak koji raste u zdravoj, emocionalno toploj obiteljskoj klimi, a ima dvogodišnjeg brata, na pitanje kada mu je najteže, odgovara tužnim glasom: "Najteže mi je kad mama ljubi bracu i tepa mu: Sunce moje malo."

Ro?enjem novog djeteta mijenjaju se obiteljski odnosi

Ro?enje brata ili sestre veliki je stres ne samo za dijete ve? za cijelu obitelj. Donosi veliko uzbu?enje i radost, ali i više obveza i briga roditeljima, posebno ako je dijete zahtjevno ili bolesno. Osje?aji roditelja tako?er se mijenjaju. Roditelji se ?esto brinu kako ?e dijete prihvatiti novoro?en?e, a istodobno se brinu i za vlastite osje?aje. Ho?e li mo?i voljeti drugo dijete kao i ovo i kako voljeti drugo dijete, a da istodobno nešto ne oduzmu onom prvom. ?esto svoju strepnju i ne znaju?i prenose na djecu i govore im baš ono što ?e dijete najviše uznemiriti, kao npr.: "Kad do?e beba, ja ?u te voljeti kao i do sada, voljet ?u te jednako kao i bebu." Kad slušaju takve rije?i, djeca s pravom provjeravaju tu "jednaku" ljubav. Postavljaju pitanja: zašto mene ne nosiš, zašto meni ne daš bo?icu, zašto beba može piškiti u pelene, a ja ne mogu.

Ako su postojali sukobi me?u roditeljima, sada se produbljuju. Djeca oponašaju konfliktno ponašanje roditelja, što ih ?ini nesigurnima i tjeskobnima. Za dijete je važno mentalno zdravlje roditelja. Tako npr. depresivne majke koje teško podnose optere?enja nastala ro?enjem djeteta prenose to i na djecu. Bitno je kako funkcionira obitelj i kakva je emocionalna obiteljska klima. Sve te situacije djeca lakše podnose ako su roditelji topli, njeguju?i, pažljivi prema svoj djeci i ako im dopuste slobodno i bez roditeljske ljutnje izraziti ono što osje?aju, naj?eš?e strah od gubitka roditeljske ljubavi, ljutnju, ljubomoru i rivalstvo.

Odnosi izme?u roditelja i starijeg djeteta se mijenjaju

Majke u prosjeku manje vremena provode sa starijom djecom, manje razgovaraju i igraju se, ali pove?avaju kažnjavanje i kontrolu ponašanja posebno prema djevoj?icama. Tate se u toj situaciji više bave starijom djecom.

Kad ima više djece u obitelji

Najstarije dijete osje?a se najviše uskra?enim, posebno ako je neko vrijeme (od tre?e do pete godine) bilo samo. Najja?e reagira kad se rodi prvo dijete jer se brine kako sa?uvati svoj položaj ili pak kako se othrvati zahtjevima roditelja da popusti mla?em, a da ništa ne dobije zauzvrat. Drugo dijete ?esto se povezuje sa starijim i oponaša ga. Ako je troje djece u obitelji, srednje je dijete rastrgano kontradiktornim identificiranjem s mla?im i sa starijim, pa je ?esto zbunjeno, agresivno ili povu?eno, u regresiji. Za najmla?e je tipi?no da dobije najviše pažnje pa tu privilegiranu poziciju nastoji zadržati što dulje.

Pripreme za ro?enje brata ili sestre

Pripreme su važne jer dobre pripreme na po?etku mogu smanjiti ili sprije?iti poteško?e u kasnijim odnosima djece.

Kada i kako re?i djetetu da ?e dobiti brata ili sestru?

Odmah ?im su roditelji sigurni da majka ?eka prinovu treba re?i djetetu i uklju?iti ga u sve pripreme (ure?enje prostora, kupnje i dr.). Tijekom trudno?e ima situacija u kojima je prikladno, npr. kod prijatelja koji imaju malo dijete, skrenuti pozornost na to kako je novoro?en?e bespomo?no i bez pomo?i drugih, a posebno mame, ne bi moglo samo jesti, kupati se, presvu?i, sjediti. Neka dijete odlu?uje o izboru nekih predmeta koje kupujemo za novoro?en?e kako bi se osje?alo važnim. Navedite ga da vam kaže bi li voljelo imati bracu ili seku. Za vrijeme obroka razgovarajte o tome gdje bi seka ili braco mogli sjediti za stolom i sl. Nije dobro djetetu naglašavati kako ?e ono voljeti bebu i igrati se s njom. Jer kad novoro?en?e do?e, onako maleno, pla?ljivo, ne samo da ono nije spremno za igru nego se ni mama ni tata više nemaju vremena igrati. Starije se dijete osje?a prevarenim. Zašto bi uop?e voljelo takvu bebu?

Važno je izbjegavati istodobne druge velike promjene u životu djeteta, kao što je odlazak u jaslice ili vrti?, promjenu sobe ili odlazak baki ili djedu. Neka svakodnevna rutina ostane ista jer dijete promjene, a posebno odvajanja, doživljava kao odbacivanje i misli da ga više ne volimo jer imamo drugo dijete koje ?e onda smatrati krivcem za odvajanje od roditelja. Ako je ikako mogu?e, ne uskratite starijem djetetu najmilije trenutke kao pri?u pred spavanje, zajedni?ke obroke, kupanje, odlazak u kupnju.

Ne dopustite preveliki entuzijazam u o?ekivanjima ve? upozorite dijete da ro?enje brata osim radosti donosi i neke promjene u na?inu života, više briga, posla i promjenu u dnevnim aktivnostima za sve ?lanove obitelji. Treba naglasiti njihovu važnu ulogu i pomo? u podizanju brata ili sestre koja ?e se mijenjati kako prinova raste, ali ?e ostati trajna do kraja života.

Ako postoji problem u odnosu dijete - roditelj, treba ga rješavati prije. Dobro je dijete upoznati s fiziološkim promjenama kod majke i novoro?en?eta. Dok je mama u bolnici, netko iz obitelji mora biti uz dijete i djetetu to treba unaprijed objasniti. Posjete majci u bolnicu poželjne su jer smanjuju stres odvajanja i smiruju dijete.

Kad novoro?en?e do?e ku?i

Važna je pomo? oca, bake, djeda i ostalih odraslih. Bavljenje oca djetetom, više vremena za igru i druženje pomaže i djetetu i majci: djetetu nadomješta majku, a majci smanjuje stres nastao zbog novih odgovornosti i obveza. Poželjno je uklju?iti dijete u brigu oko novoro?en?eta (donositi pelene, držati bo?icu), uputiti ga u njegove potrebe i osje?aje, dati djetetu na važnosti napomenama kao što su: beba te gleda i voli kad je tako nježno grliš, smije ti se, svi?a joj se kako je hraniš. Dobro je osigurati svaki dan malo vremena (barem 10 do 15 minuta) samo za starije dijete. Neka netko povremeno pri?uva novoro?en?e dok dijete s roditeljima izi?e u šetnju, kino i sl.

Kako djeca mogu reagirati na novopridošlo dijete?

U toj situaciji dijete se sre?e sa silinom osje?aja ljubomore i rivalstva. Svakom odraslom to je teško, a djetetu je još teže zbog njegove nezrelosti. Treba pomo? odraslih kako bi moglo izi?i na kraj s tim zastrašuju?im osje?ajima i prevladati ih.

Pomo? roditelja sastoji se prije svega u prihva?anju osje?aja djeteta takvih kakvi jesu. To je težak zadatak za roditelja jer svaki roditelj nastoji da je njegovo dijete sretno i teško podnosi kad dijete pati, kad je ljuto i tužno, kad izražava želju da se brat ili seka nisu ni rodili, da ih nekom daju, da se razbole, odu u bolnicu. To su misli koje se name?u djetetu bez njegove volje i mu?e ga. Ono zbog toga pati i osje?a se krivim i odgovornim kad se bratu ili sestri zaista dogodi nešto loše, npr. kad se razbole. Uza sve to, dijete ?esto ne može svoje osje?aje ni sa kim podijeliti zbog srama ili straha od odbacivanja.

Unato? svim pripremama, neka djeca reagiraju burno i na razli?ite na?ine. Najsnažnije reakcije mogu se o?ekivati u male djece, jedinaca, djece osjetljive na promjene u hrani, preosjetljive djece koja teško prihva?aju nove ljude i situacije kao i djece koja su do tada bila središte svijeta, kojima se posve?ivala prevelika pažnja. Takvoj ?e djeci za prilagodbu trebati više vremena i više strpljenja odraslih. Smetnje ponašanja u vrijeme kad se rodi brat ili sestra ja?e su izražene u male djece u dobi do 5 godina. Ljubomora je, ?ini se, najviše izražena ako dobna razlika me?u djecom iznosi od 1,5 do 3 godine.

Kako se može ponašati trogodišnjak nakon ro?enja brata ili sestre?

Dijete ?e npr. pri?i novoro?en?etu, pomilovati ga ili uštipnuti za ruku ili nogu. Ako ga roditelji zbog toga ne krive, ne kažnjavaju i ne sprije?e mu ponovno približavanje bebi kad god to zaželi, ako ne prekidaju njegovu pri?u za spavanja ?im mla?e dijete zapla?e, takvo ?e ponašanje brzo pro?i. Nekad djeca otvoreno protestiraju, traže da se mama neprestano bavi njima, ?esto pitaju roditelje vole li ih, traže da se seka ili braco vrate od kamo su došli, kažu da ne vole brata ili sestru. U tome ih ne treba spre?avati i toga se ne treba plašiti. Naprotiv, treba ih poticati da kažu što im smeta, što oni o?ekuju od roditelja. To naravno ne zna?i da roditelj treba u svim zahtjevima udovoljiti djetetu. Udovoljit ?e ono što može, a dijete ?e i s tim biti zadovoljno ako prihvatimo da ima pravo željeti i ono što je neostvarivo. Ako ih sprije?imo u izražavanju osje?aja, mogu postati nemogu?i: razdražljivi, pla?ljivi, vrište ako im se odmah ne ispuni svaka želja. Ne slušaju mamu, tuku je i guraju od sebe. U vrti?u pla?u, odbijaju hranu, ne igraju se s djecom, protestiraju pri odlasku u vrti?, ponovno mokre u krevet. Dok novoro?en?e spava, ulije?u u sobu, lupaju vratima, vi?u, a kad mama hrani mla?e dijete, na silu sjedaju u krilo, ljute se, pla?u, udaraju. Tako se ponaša dijete koje doživljava da ga više ne vole kao prije, osamljeno i odba?eno dijete.

Neke tipi?ne reakcije nakon ro?enja brata ili sestre su:

  • poja?ani sukobi s roditeljima, dijete postaje zahtjevno, razdražljivo, nervozno
  • pretjerana potreba za roditeljskom blizinom
  • separacijski strah (strah od odvajanja od roditelja)
  • zabrinutost
  • ravnodušnost
  • depresivno povla?enje
  • skretanje pozornosti na sebe regresija na prijašnje ponašanje (ponovno tepanje, ponovno nekontrolirano mokrenje), što je odraz djetetove potrebe da se roditelji i dalje brinu o njemu jednako kao i o pridošlom djetetu
  • no?na bu?enja i dolaženje u krevet roditeljima
  • agresivno ponašanje prema novoro?en?etu koje treba odlu?no i jasno spre?avati i ne ostavljati dijete nasamo s mla?im djetetom.

Ve?ina emocionalnih poteško?a je prolazna i naj?eš?e se za nekoliko mjeseci po?nu smanjivati i potpuno nestanu za godinu dana.

Utjecaji bra?e i sestara na sazrijevanje i osamostaljivanje

Bratska je ljubav nesumnjivo trajno i neprocjenjivo bogatstvo koje nas hrani i podržava cijeli život. Iskustvo kao i rezultati studija pokazuju da tijekom djetinjstva bra?a i sestre snažno poti?u razvoj li?nosti u pravcu bržeg sazrijevanja i osamostaljivanja, razvoja emocionalne inteligencije, osje?aja za potrebe drugih oko sebe, radoznalosti i empatije. U doba odrastanja starija djeca služe mla?oj kao u?itelji, zamjenski roditelji ili kao model, pružaju zaštitu, podršku i sigurnost u stresnim situacijama. Starija djeca razvijaju osje?aj odgovornosti (više djevoj?ice) i zaštite (više dje?aci). Starije dijete ?e ?uti roditelja koji mu objašnjava da je mla?e dijete bespomo?no i da se netko treba o njemu brinuti. Djeca vole kada im se povjeri briga o ne?em ili nekom, ako se u tome ne pretjeruje.

Starija djeca poti?u razvoj motorike i pokretljivosti mla?eg jer se igraju s njim. Mla?e ih oponaša u igri, jelu i govoru. Uz stariju djecu mla?a u?e brže nego uz odrasle jer su generacijski bliži, provode mnogo vremena zajedno, a imaju jednostavnije i prihvatljivije pokrete, manire i vokabular nego odrasli. Mla?a djeca oponašaju starije, od njih u?e pa je poznato da djeca koja imaju stariju bra?u i sestre imaju ve?e predznanje u školi, znaju više pojmova, imaju bolje razvijeno mišljenje. Mla?a djeca tako?er utje?u na stariju, oplemenjuju ih, bude u njima osje?aj nježnosti, požrtvovnosti i brige za drugoga.

Postoje velike individualne razlike u kvaliteti odnosa bra?e i sestara. Nekad su ti odnosi toliko bremeniti konfliktima da su roditelji zbog toga neprestano napeti i nezadovoljni.

Podeli na Facebook-u

objavljen: 2013-08-08

pregleda: